JOSIP FALICA, rođen 1950. godine u Sv. Jani kraj Jastrebarskog, zaposlen je u poduzeću "IREKS AROMA" u Zagrebu. Počeo je izlagati 1974. godine od kada sudjeluje na više desetaka skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada, medalja, plaketa i diploma. Sudjelovao na likovnim kolonijama u Trebnju (Slovenija), Karlovcu (ZILIK), Zlataru i drugdje. Sudjelovao u likovnom opremanju nekoliko časopisa i knjiga. Član je "Hrvatskog društva naivnih likovnih umjetnika"

Samostalne izložbe:
1977. SV. JANA, "Šumski Dvor" 1979. ZAGREB, Galerija "Mladost" 1981. TROGIR, Gradski muzej ZAGREB, Kemijski kombinat "Chromos", (Falica - Grgeljac) 1982. ZAGREB, Salon "KAJKAVSKO SPRAVIŠĆE" 1983. ZAGREB, Galerija hotela "DUBROVNIK", (Falica - Tišljar) JASTREBARSKO, Pionirski centar, (Falica - Tišljar) 1987. ZAGREB, Kemijski kombinat "Chromos" SPLIT, Salon "KOCEIĆ" 1994.-95. JASTREBARSKO, Galerija turističkog ureda 1995. KARLOVAC, Galerija gradskog kazališta Zorin dom, (Falica - Grgeljac) 1999. ZAGREB, Galerija "Mirko Virius" 2000.-01. JASTREBARSKO, Gradska galerija 2002. ZELINA, Galerija Sv. I. Zelina 2004. ZAGREB, Galerija "Mirko Virius" 2005.-06. JASTREBARSKO, Galerija "Kovačić" • Predgovor samostalnoj izložbi u galeriji Mirko Virius u Zagrebu, 1999. godine.

JOSIP FALICA
Slikarstvo u jastrebarskom kraju ima gotovo stogodišnju tradiciju. Začetnik mu je grof Stjepan Erdödy (1848-1922), vlasnik dvorca u Jastrebarskom i okolnih imanja koji je od 1903.g. vodio dnevnik i ilustrirao ga minijaturnim prikazima prirode i životinja izrađenim različitim bojama. Tu je rođen i jedan od začetnika modernog hrvatskog slikarstva Ljubo Babić (1890-1974), a u nedalekom Volavju vrstan tragač za novim slikarskim oblicima Josip Restek (1915-1987). U ladanjskoj kući u Repišću živio je i radio slikar Kamilo Tompa (1903-1989). Uz ove akademski obrazovane umjetnike na jaskanskim prostorima djelovao je i pučki samouki slikar Slavko Mihalić koji je u razdoblju između dva svjetska rata oslikavao crkve i kapelice te izrađivao slike.

Pojavom Josipa Falice kompleksnost slikarske baštine jastrebarskog kraja dobiva novu komponentu: naivu. Sa svojim ostvarenjima prvi se put pojavljuje u javnosti 1974. godine te brzo biva uočen kao slikar novog vida naive koji nije podlegao uzorima vodećih autora podravskog kruga ili onih iz drugih regija. Dok je na njihovim slikama bio dominantan kolorit i oštar crtež, on se opredjelio za tonska rješenja i blage gotovo lazurne prijelaze.

Kada bi se tražio zajednički nazivnik za do sada ostvareni četvrtstoljetni opus Josipa Falice, onda bi mu najviše odgovarao naslov jednog slikareva ciklusa koji glasi "Bajka o prigorskim bregima". Iako krvno i emotivno vezan za rodni zavičaj, s punim poštovanjem prema dokumentarnosti sagledanog, on ipak uspijeva u prostore stvarnosti ugraditi toplinu mašte. Oduševljava se ljepotama krajolika Sv. Jane, Plešivice i Japetića, pronalazi izuzetne vizure ubavih prigorskih sela i zaseoka, zanose ga gorice izbrazdane vinogradima kao i cvijetne livade, s puno razumijevanja za intimu zadržava pogled na živopisnim kućama, vitkim zvonicima crkava i skromnim zdanjima kapelica. Svi ti oblici u svojim prirodnim okruženjima stvaraju izvanredne sklopove kroz koje struji jedinstvena moćna slikareva imaginacija što svakodnevnost prenosi u lirske dimenzije bajke.

U najnovijim kompozicijama ta će se intencija širiti ali istovremeno i produbljavati. Slikar posiže za novim elementima simboličkih značenja, ugrađuje uh u sliku po nadrealističkom diktatu i pronalazi silnice prodora prema psihološkim dometima. Taj naoko slojevit vidokrug zapravo je susret opserviranog s umjetnikovom sviješću i sa znanjima, što rezultira bujnim asocijacijama. To je simbioza misli i osjećaja, stvarnog i duhovnog, uočenog i zamišljenog.

U izradi svojih slika Josip Falica služi se paralelno dvijema tehnikama. Starija i brojnija je ona kad koristi ulje na staklu. Kompoziciju gradi u planovima, tretirajući ih uglavnom ravnopravno. Pojedine oblike, bilo da se radi o arhitekturi ili vegetaciji, konfiguraciji tla ili florealnim detaljima, izrađuje minucijozno poštujući sve bitne značajke. Na onim rješenjima gdje zahvaća šira područija s mnoštvom objekata zalazi u područije minijature zadržavajući jasnoću crteža i čistoću boje. Sklon je tonskoj paleti u kojoj prevladava smeđa boja u bezbroju tonaliteta, dok pažnju drugima poklanja u onoj mjeri koja je potrebna za akcentuiranje prikazanog. Odnosi su izbalansirani a cijela vizura obavijena je adekvatnim ugođajem ovisnom o sadržaju motiva, odnosno teme. Sličan pristup ima i kada radi u tehnici pastela, ali razlike su u mekoći poteza, shvaćanju važnosti praha krede, očuvanju baršunatosti površine i urastanju nijansi jedne boje u drugu. Pasteli su stoga prožeti blagošću, toplinom i spontanošću.

Zaljubljenik u prirodne ljepote plešivičkog gorja, naselja na njegovim padinama, njive i vinograde što ih obrađuju vrijedne ruke stanovnika, kao i slojevitu povijesnu baštinu toga kraja, slikar Josip Falica jedan je od njegovih autentičnih kroničara. Njegove slike dokument su o jednom prostoru i o njegovim duhovnim komponentama, ali su i dokaz visokog dometa jednog slikarskog opusa.